Da je u Pljevljima sve manje zaposlenih govori podatak da je trenutno 5. 828 onih koji rade. Taj pad broja zaposlenih u odnosu na 1984. godinu, kada je u pljevaljskim preduzećima radilo oko 14 hiljada radnika, je strahovit. Opadanje broja zaposlenih u Pljevljima je počelo 1998. godine zatvaranjem Rudnika olova i cinka „Šuplja stijena“, kada je bez posla ostalo 440 radnika. Ipak, devedesetih godina prošlog vijeka pad broja zaposlenih nije bio toliko veliki jer je 1990. godien u Pljevljima radilo nešto više od jedanaest i po hiljada radnika. Od tada broj zaposlenih je u stalnom padu, a taj trend će očigledno biti nastavljen. Iz Rudnika uglja najavljuje se smanjenje broja zaposlenih za oko 500 radnika. Takva poruka šalje se iz lokalne uprave i preduzeća čiji je osnivač Opština, gdje bi bez posla trebalo da ostane više od 150 radnika.
-Sve navodi na činjenicu da će u narednoj godini biti ugašeno blizu ili čak hiljadu radnih mjesta. Ono što se dešava u Rudniku uglja veoma je zanimljivo. Rudnik se decenijama zloupotrebljava i iz njega se pobočnim linijama izvlači korist, dok se ova nekad uspješna kompanija gura u ambis. Svima je jasno da tamo ima dosta zloupotreba ali ako se pravilno i pošteno bude postupalo, Rudnik ima snage da prebrodi krizu - navodi se u saopštenju NVO „Mreža sjevera“ i ističe da se konačno treba zaustaviti propadanje Pljevalja, a kao prvi korak to se mora uraditi zaustavljanjem gašenja radnih mjesta.
Za predsjednika sindikalne organizacije Rudnika uglja Miloša Obrenića, Rudnik je i dalje najača kompanija u Crnoj Gori. Obrenić ne krije da sumnja u informaciju da će 500 rudara ostati bez posla, ali upozorava da je to moguće da se desi ako se nastavi sa dovođenjem drugih preduzeća da rade poslove koje bi trebali da rade zaposleni u Rudniku uglja.
-Lično ne vjerujem da može doći do smanjenja broja zaposlenih u Rudniku uglja sa hiljadu na 500. Rudnik ne može da ostane samo sa 500 radnika. To je jedino moguće ako se nastavi sa praksom da poslove u Rudniku uglja odrađuju druga preduzeća, a da se pojedine radne jedinice gase, kao što je slučaj sa transportom ili održavanjem - kaže Obrenić, ističući da je izgradnja Drugog bloka Termoelektrane šansa da se sačuva ne samo Rudnik uglja, već čitava Pljevlja. Prema njegovim riječima onaj ko je protiv izgradnje Drugog bloka on je protiv čitavih Pljevalja. Obrenić je pozvao i sve političke subjekte da pomognu oko izgradnje ovog industrijskog postrojenja, poručivši da u ovom slučaju politikanstvo treba ostaviti po strani.
- Oni koji rade protiv izgradnje Drugog bloka Termoelektrane sahranjuju Pljevlja- smatra Obrenić i dodaje da se sjeća 1986. godine kada je u Rudniku uglja radilo 2.450 radnika. Kasnije se taj broj smanjivao i sada je oko hiljadu zaposlenih, ali Obrenić smatra da taj broj ne treba smanjivati.
Obrenić ističe da su Pljevlja nepravedno zapostavljena i da se njih mnogo više uzima nego što se daje.
-Pljevlja su privredna kolonija Crne Gore. Ako ne bude Drugog bloka, onda predlažem da se u Pljevljima izgrade deponije za otpad čitave Crne Gore. Da se groblja isele, a da se omladina raseli i zaposli u nekoj drugoj sredini. Neka se u ovoj sredini legalizuju i lake i teške droge, pa neka se tako jednom za sva vremna sa pljevaljskim krajem završi- ističe Obrenić.
Iz opozicionih redova poručuju da sredina koja gubi stanovništvo propada. Oni naglašavaju da Pljevlja u odnosu na 1948. godinu imaju oko osam hiljada manje stanovnika i da se taj broj počeo smanjivati devedesetih godina. Kao posebni udar na Pljevlja, opozicionari ističu privatizacija lokalnih preduzeća koja su ostala kao poslednja imovina za prodaju.
-Već mjesecima unazad u lokalnoj samoupravi i društvima čiji je osnivač opština, najavljuju otpuštanja zaposlenih. Tu najavu je potvrdila i Vlada Crne Gore koja je donijela zaključak kojim obavezuje lokalne uprave da donesu plan za rješavanje viška zaposlenih, a koja je prethodno donijela i uredbu o visini otpremnina za sve zaposlene u državnoj i lokalnoj upravi. Sve ukazuje na namjeru DPS vlasti da nastavi sa otpuštanjima u Pljevljima, čime bi njihov ukupni bilans od 1990. godine iznosio preko 5.000 radnika direktno otjeranih na ulicu. Krajnja je namjera očigledno prodaja i poslednjih resursa u vlasništvu države i opština, a to su lokalna javna preduzeća, čime bi proces rasprodaje Crne Gore bio okončan - kaže odbornik DF-a u lokalnom parlamentu Nikola Rovčanin.
On dodaje da je 2008. godine u Pljevljima bilo oko sedam i po hiljada zaposlenih i da je od tada do danas ugašeno oko hiljadu i 800 radnih mjesta.
B. Je.
Penzionera sedam hiljada
U Pljevljima je 6.951 penzioner, a 1.957 lica prima socijalnu pomoć ili neku vrstu naknade, dok je 2.831 osoba na evidenciji nezaposlenih. Veliki broj mladih i radno sposobnih lica koriste svaku priliku da odu iz Pljevalja i da potraže posao u nekoj drugoj sredini.